grezy

Dragi ljudi


U svrhu življenja u trenutku (vidi post ispod) ili fokusiranja,potrebno je naučiti neke vještine.
Neke trikove i metode,koje se ne može naučiti ni u kakvoj školi,ustanovi,sekti ili crkvi ...
Ne može ni na blogu da se razumijemo.
Između ostalog,grezovanje je termin koji ne postoji u hrvatskom jeziku,kao ni grezo.
Ali svi mi nekad grezujemo,neki češće neki rjeđe,no sigurno je to da svi grezujemo.Svi.
Općenito rečeno to je način ophođenja ilitiga ponašanja prema okolini, uključujući ljude.
To je način koji njeguje one iskonske čovjekove vrijednosti.
Da se smije,da plače,da se ljuti i da skače..
Ponašanje koje se vraća na početak,koje ne poznaje granice,koje nije predodređeno.Koje nije očekivano,kao kad kažeš dobar dan u trafici i ona ti vrati.
Sigurno vam se nije dogodilo da vam kaže...kurac je dobar,a ne dan.
Ili da vam u pekari djelatnica kaže kako je hrenovka tu samo za ukras a ne za ljude.
Pazi,skoro cjelodnevno ponašanje u stvari nije ono što bi htjeli već što bi trebali,u svrhu nekog sveopćeg morala.Neki bezobraznici bi čak rekli i mira.
Na kraju,ono šta jesi postaješ zadnjih sat vremena dana kad večeraš...i tad se posvađaš.
U najboljem slučaju poševiš.Šta je i normalno s obzirom da si rijetko svoj.
Sramežljivo,upakirano u sve političke celofane,katkad pokušavamo izrazit i onu najmanju želju,od straha.Straha od reakcije.
A kad bi,malo za promjenu,odjebali te sve reakcije i jednostavno bili onakvi kakvim se mi vidimo.
Da ne djelujemo potpuno automatizirano.Da smo prije svega ljudi,prije svih usijanih i uštogljenih normi i titula.
Da ne postoji američki nasmijani susjed.
Pitaj jel možeš parkirat,pitaj jel triba odnit kauč,budi ljubazan,budi mirišljav,nemoj psovat,pomoli se,ajde čestitaj susjedu...
Jer,maltene,to pokreće svijet.
Nema šta,na odličnom je putu.
Jednostavno nije prirodno uvijek biti nasmijan i dobre volje,niti je prirodno uvik bit nadrkan, ali je najprirodnije to kombinirat.Nema isključivosti,nema radikala.
Nije normalno biti uvijek ljubazan,niti pristojan, nije...jer ništa u prirodi nije tako.
Zašto nebi moga staroga poslat u tri pičke materine ili reć babi nek se jebe i ona i njene palačinke a isprid dide livat njegovo vino u salatu.
Zašto nebi reka rodici da ima predobre sise ili zašto nebi na parkingu pita tipa di je kupia felge ili zašto nebi na koncertu izmislia pola stihova na glas?
Zašto su pravila jedna kad smo u masi a druga kad smo sami.
Zašto mogu podrignut u društvu prijatelja al ne mogu s obitelji.
Zašto je dlaka gadljiva.
Zašto postoji bon-ton.
Zbog kamere,zbog novina,zbog droge,zbog čega?
Tako se održavaju dobri odnosi?Ljubav?
Da,ja najviše volim kod moje žene šta tako graciozno drži nož u ruci dok reže šnicel.
Mate je moj najbolji prijatelj jer uvijek pridrži vrata od lifta kad vidi da netko dolazi.
Tako se održava status quo,tako se ne radi ništa.
Gubljenje vremena.Nezapaženo djelovanje.Bez promjene stanja.Nema pozitivnog efekta jer je takvo ponašanje očekivano.Ništa.
Ne postoji se,samo obitava,ne stvara se niti uništava...
Nitko nije napravio promjenu nemijenjajući.
Ali da,svi ćemo stati bratski za promjene.
Srećom,ne treba mijenjati,samo biti grez.
Promjene će onda doći same od sebe.
Grezovanje nije poziv na životinjske nagone,na govor misli,to je samo realno tj. istinsko zapažanje stvarnosti,naravno, obojane našim emocijama i osjetilima.
To nije poziv na to da nekoga uspavate prednjim direktom kad vas iznervira ili da poljubite svaku mandu koja prođe ulicom.Govor,ponekad i samo pogled su sasvim dovoljni.
To je poziv na napredniji,neovisniji stadij ponašanja.


Od srca vam želim da mi popušite kurac!

Pravo je umijeće živjeti u sadašnjem trenutku.Preciznije,ne poznajem nikoga tko živi u sadašnjem trenutku.
Nekoga ko se probudi i prvo što promisli je...uuuuaaaaggghh eto počinje još jedan dan!
Ili onako rastezajući se ponovi deset božjih zapovijedi u bradu.
Uglavnom ili sklapamo prekinuti san sa javom ili buljimo u crvenu kontakt lampicu na teveu dok ne dođemo sebi.
Higijenske (ne)potrebe izvršimo rutinski misleći kako je krevet najbolja stvar na svijetu i prva stvar kad se vratimo kući bit će...krevet.
Tokom dnevnih aktivnosti,iako vam se možda tako ne čini,ali također nismo fokusirani...triba protokolirat 18 ugovora do 13 sati,iskrcat kamion za sat vremena ili zadovoljit nečiju perverznu želju, svejedno.
Do tih 13 sati,kompletni mi smo u završavanju toga do navedenih sati.Um,duša,tijelo su na stand by,paraliza koja dopušta samo automatizirane pokrete.
Jebga,nakon jednog pro...ugovora i nakon jednog iskrcanog kauča,svi ostali postaju rutina.
Arhitekti?
Pa i oni,ne grade oni za sebe nego za pare i koliko oni god smatrali grčku nepotrebnom i neprimjenjivom,gradit će i dorske i jonske i štajaznam kakve već stupove...jer će to netko financirat.
Isto tako je i sa skoro svim umjetnicima,inžinjerima,dizajnerima,robotičarima,trgovcima,pedikerima,frizerima, pa i pravnicima itd...
Rade i proizvode kopije kopija imitacije,i to s jebeno dosadnom rutinom.
Dakle,ustanovili smo da većinu svog produktivnog vremena provodimo neproducirajući.
Ali mi zato mislimo,kontempliramo.
Vrijedno i marljivo projiciramo budućnost u našim prebukiranim glavama.I svaki put pogriješimo.
Baš svaki,nevjerojatno.
Povremene iznimke naravno,pripisujemo telepatijii,dežavujima i ostalim herojima.
Ali uporni smo.I dalje gledamo u cigaru i donosimo najbitniju odluku u životu,igrajući utakmicu stoljeća za dinamo.
Heh,najsmiješnije je još kad nas potrefi neki neočekivani meteor pa onda provodimo dane misleći o njemu.
Pa šta da sam napravia ovo,šta da sam ono ili da onaj idiot nije vozia 50 usrid noći kad nema pasa na cesti...
Osim policije koja te globi sa 6 miseci oduzimanja vozačke i dječjeg doplatka
Ali..pa...kako..zašto?
Taj meteor,na primjer, će sigurno oduzeti pola dnevne mentalne energije idućih 3 miseca.A za kurac.
Slikovitije rečeno,neki svježe upoznat par koji se oplodi u nečijoj barci na ribarskoj u komiži...
Prisilno se udruže...njima se ta barka sigurno još uvijek ljulja u glavi,i divna zvjezdana noć koja je bila čarobno kobna.Dok ju god ne pošalju na fakultet,ona će im se svakodnevno pružat tu čaroliju.
Uočavate za koliko velik kurac,jelda?
Sadašnji trenutak postaje tek kratak sadržaj u dvije crtice od nekog kapitalnog (zlo)djela tipa Kiklop ili Ana Karenjina...
I to u najboljem tj. najgorem slučaju.
Samo kad grmi pamtimo i proučavamo,bez obzira koliko osunčani bili.Dvije crtice tako označe 5-10 godina života recimo.
Da,tada sam se boria za misto voditelja,kupia pasata i umrla mi je tetka Caroline....1995-2000
Eee koje su to godine bile,hadjuk igra u četvrfinalu lige šampiona,drug tito najbolji,svi imali posao...1970-1980
Dite moje,tada se živilo za mužiku,104 megahrca na radio Luxemburg svaku včer smo se okupljali u Mate u kužinu od dvanest kvadrata!!!....po 30 judi bi se natiskalo!!!..1950-1960

Sadašnjost jednostavno kao da ne postoji.

Koliko je ona u stvari legitimna i kolika je njena primjena u kroju budućeg trenutka?
Skidamo kapu raznim podvizima,klanjamo se mentalnim dostignućima nastalim u sjeni zdravog razuma i citiramo ljude koji su smatrali djevice božjim poslanicama.
Divimo se nekom tamo partenonu i koloseumu,divimo se dioklecijanu koji je bia,blago rečeno,perverzni manijak.
Kamenu koji je ipunia svoj prirodni zadatak,da traje pun kua.A nijedan kamen nije ima istu povijest i svrhu ni isto mjesto na lenti vremena.
Znanosti koja se u 10 stoljeća manje razvila nego u zadnjih 50 godina,ili medicina,ili mehanika,ili kultura,ili psihologija....slutite i znate,SVE.
A tok vremena je iskrojio neku nepostojeću paradigmu pobjednika i sadista koja se kao parazit primila za naše (i naših predaka) vijuge.I kao da se ne ponove iste greške?
Da se opet ne rodi Hitler,mislite?Ili da se ne proba opet koristit cepelin?
Bilo je tako,bilo je onako...
Udaraš u imaginarni zid tokom,barem misliš,pametne rasprave ne znajući što na to reći.Kako da išta suvislo kažeš za unutarnje poslove klingonaca?
Pronađeš se za stolom,u kutu zadimljene prostorije neuočljivog interijera,kako sudjeluješ u nabacivanju i kurčenju falših digniteta,kako u jeku svega,promatraš sise koje pripadaju skvo najglasnijeg za stolom.
Promatraš ih samo zato da ne počmeš fajt ostacima hrane koji bi ti barem na trenutak dokazali da obitavaš u stvarnosti, a ne u nekom paralelnom svijetu i vremenu.
Jednostavno odbijaš prihvatiti te klasično-barokne dogme koje te,tako naporno tjeraju na propitkivanje samoga sebe.Kao komarci,dosadno do zla boga,žele svima objaviti svoju prisutnost,tješući sami sebe da im nije sve bilo za kurac.E e da ti znaš...
Ne postoji oružje,ne postoji riječ ni rečenica ni ta vrst droge koja se protiv toga može boriti.
To je ništa drugo nego dokaz,dokaz da prelazimo prvi level.

Ne triba vam nitko govorit kako u životu ništa ne ispadne onako kako misliš da će ispast,niti ste postali glumci,niti vatrogasci niti političari a niti vam je prvi seks bia dobar.
Niti ste dobili ono najveće pakiranje lego kockica, niti ste dobili veliku rozu kućicu za barbice..
Dobro,ruku na srce,to su bile naše interne želje ali šta je s onim eksternima,one koje su željeli drugi umisto nas,tete u vrtiću,roditelji,stariji iz kvarta,učitelji,nastavnici,popovi,hodže,teta Zdenka s drugog kata ili vidoviti Milan...
Ajde lipo,budi dobar i pojedi ručak da narasteš velik i jak,kazala bi majka razdragano a na stolu tripice..
Moraš poštivat starije jer su stariji,ponavljala bi baba Mara za susjeda koji sretno živi sa osmom ženom..
Lipo se obucite kad idete u crkvu i slušajte šta vam pop govori,pametno bi zaključila učiteljica,a nakon mise bi me pop pita šta mi je u planu večeras...
Vidiš kako je ona dobra,ne skače ne viče i nije stalno zamazana,reče susjeda za malu čiji je otac u zatvoru zbog zlostavljanja obitelji...

I tako se redaju već svima poznate opaske i aforizmi dok ti ka mali pingvin odskakućeš razdragano iza ugla i baciš se na prsa u prvu lokvu dublju od dva centimetra i u istu povučeš prvog pingvina kraj sebe.
Rastemo,a proporcionalno našem tijelu raste i količina savjeta i mudrolija šta nam se slijevaju u mozak.Krenemo u školu i praktički pola dana slušamo savjete za koje, ne da ne znamo kad će nam trebati, nego negdje u dubini duše smo sigurni kako nam neće trebati apsolutno nikad.
Baš simptomatično je to,sva djeca bilo kojeg uzrasta kao papige ponavljaju istu stvar,šta će mi to,šta će mi to...
Pa moraš znati kako je svijet nastao,kako se ljudi i životinje razvijaju i kako to sve skupa ide..
Da, moramo to znati,istina...i nastavimo dalje prepisivati bilježnice.
Onda dođe kraj osnovne škole koja, onako čisto informativno, traje 8 (osam) godina...
U osam godina čovjek stvarno može svašta naučiti al prisjetite se ako možete šta ste sve naučili u tih osam otetih godina života?!
Naučili ste da postoji određeni broj puta koliko smiješ ne biti u školi,naučili ste šta je droga,naučili ste da morate oprezno s votkom i da cure imaju neke dane u mjesecu kad nisu cure...Od ostalih stvari neki talenti su možda upoznali svoje talente al takvih su samo dvoje,Simona Gotovac i Ava Karabatić...
Upišete srednju školu za koju vam već ozbiljnije počinju sipat pustu pamet..
Počinju se spominjate neke filozofske umotvorine tipa život,obitelj jednog dana,struka,djeca,režije i oltar svih oltara...fakultet.
Pa onda kroz srednju (koja traje 4 godine) naučite da je votka u stvari sranje osim kad je dio nekog koktela,da trava u stvari nije droga,da oni dani u mjesecu znaju bit veselije dočekani od nove godine,da u stvari ne tribate bježat svaki put kad vas netko napadne,da u kući uvik znamo di ima love,da vozit auto i nije takva pizdarija itd...
Pa onda upišete fakultet tj. upišete ekonomiju,zajebavate se dvi godine i pametno zaključite kako vas u stvari ekonomija ne zanima i prebacite se na pravo...
Na pravu toliko pravice i mudrosti da uhvatite boga za bradu.Pred kraj panična mobilizacija uže i šire obitelji i svih vjetrova koji su kroz njih prošli nebili našli malome posal..
Nađe se malome posal,ali....
Mali nema stalnu curu a već ima 25,nije to dobro Ljilje moja,današnje cure su ti svakakve,i bolesti i drogerašica e e..nije to tako bilo prije.
Pa tražim curu jebo vas,ajde mi je vi nadjite...u polu šali uzvraćate udarac kad ono..
A znaš li ti Ljilje onu šta je radila su menon u Borova 187 godina,ona ti sad ima dvi ćere,lipe male,obe tete u vrtiću sad.Tu su negdi ka i on..
A naš,dobra je to familija,hrvatirimokatolici pravi..
Nemoš ih odjebat jer si, nema minut ,prizna poraz.Ugovore ti one piće s jednom od njih dvi jer ova druga ipak ima nekoga.
Drago mi je,Snježana.
A jebozovnog glasa u Snježe,prava šteta šta je grobaru s lopate ispala,valjalo bi joj radit na onim RuuufAnn telefonima..
Meni još draže,Homer.
Slatko-kiselo odgovaraš i periferno tražiš konobara.Srića ona bi alkohol,jer da ne bi...
Nakon tri ture ona ode u wc i vrati se jebena Severina,bomba prava,ima sise,guzice,pušačka usta i lagano iz lera bacaš u prvu i krećeš..
Nakon dva-tri plesa nalaziš se u mračnom smrdljivom wc-u s kitom u debeloj guzici koja se toliko oznojila da ti jaja lupaju ko mokre novine.
Njoj je bilo super a ti se sramiš i objašnjavaš bookmakerima da ti se jednostavno ne sviđa njen pogled na život.A kako da je sad izbjegavam kad se skoro ni ne sićam kako izgleda.
Nea veze,ima alkohola,barem to.

I dolazi taj famozni život.
Oženiš se,reproduciraš se.
Na to ste nas pripremali?Na jedno svršavanje?
Sva govna šta ste nam trpali u glavu i gradili neku "e moj sinko vidit ćeš ti" percepciju,svo "znanje koje je roba" nas marljivo podučavali...
Oduzimali nam svaki san i prije nego smo ga sanjali trpajući nas u što manje zajedničkih nazivnika kako bi bili "pravi".(!?)
Najlakše godine čovjeka smo morali trošiti na pripreme za najteže godine čovjekovog staža.
Čak vjerujemo kako smo ih uspješno zajebali,i bižali smo iz škole,i pušili travu,tukli slabije i jebavali grobove...
Al jok,kroz mladost smo svi od reda prošli kao konj koji bježi od biča i bezglavo traži nezaštićenu kobilu.Odbijali se od zidove njihovog straha i predrasuda tražeći univerzalan put do sreće.Njihove.
Kvazi-umovi sa dirigiranim iskustvima su nam krojili izbore,kako životne tako i one bezvezne,radili za "naše dobro" uništavajući svaku posebnost koja nas je činila posebnima.
Čije je to dobro,sam bog zna.Nit je sad nama dobro,niti njima.
Ali red,rad i disciplina te deset božjih zapovijedi su i dalje maske nekih napaćenih i zlostavljanih karaktera.Maske koje skrivaju veliku patnju,koje stvaraju svevišnji ideal uspjeha trudeći se tisuću puta ponovljenu laž učiniti istinom.
Htjeli vi to priznati ili ne,koliko god volili svoju mamu,najbolju učiteljicu ili jedinog dobrog popa,vi ste produkt opasnih osobina.
Produkt generacija koje su upoznale drugu dimenziju,kao recimo generacije nakon Galilea,samo puno puno gadnije.A mi upoznajemo petu.
Učeni smo nečemu što više ne postoji i naučeni na nešto što nikad nije ni postojalo.
Društvo u kojem živimo ne treba puno opisivati,sve znamo.Isto tako moramo znati da su nam ga svi ti mudraci takvog ostavili,ne maknuvši malim prstom da ga promjene.
Već ga konzervirali da što dulje potraje,gledaj u sebe i ne mari za drugog,nek je tebi i tvojoj dici dobro..
Šta dobro?Da imaju kruva,vode i krov nad glavom?Jer ja ne znam kako je bilo prije?
I onda od te puste pameti izlaze na neke kao političke izbore,smatraju pedere glavnom preprekom za gospodarski razvitak,mrze srbe i slušaju cajke,jedu kumpire i meso svaki prokleti dan,još uvik navijaju za dinamo i pazi sad..
Pametno zaključuju kako su Hrvati glup narod i da nam jedino europska unija može pomoći!?

Nama nitko ne može pomoći.
Samo mi sami.

Ko to more platit?
Fraza koju bi ljudi rado koristili šta češće jer je isključivo pozitivne naravi,slavi hedonizam do krajnjih granica.
Kao kad čekaš na kladionici gol za dva soma kuna i on ti padne u devedestojplus pa si za dvi ure pijani milijarder.
Ili kad nakon šta ju obavijestiš da ćeš svršit ona se pobjednički spusti i strpa ga usta skupa s jajima.
Dobro je i kad si u romantičnom zagrljaju mrzle pive na palubi trajekta i onako dubokoumno gledaš u more.
A ko more platit kad ti kaže da ima stvari pa bi ga radije straga?
A sidit na rubu nagnute jedrilice koja se šulja prema suncu...uf.
Miris koji ti uđe pod kožu kad poslažeš srdele na gradele ispod kojih je žar od maslinove grane..
Pa ti onu vručinu razbije gola žena s ladnom bevandom u ruci koju ti odma kreneš eksavat a ona ga odma krene oralno hladit...srdeli malo triba da se ispeče i ona to zna pa taman namisti tempo i sa dvi-tri promjene ritma na moment vidiš sve planete u sunčevom sustavu...
I srdele gotove...
Pojedeš rekreativnih 7-8 komada jer je navečer hoba ispod peke pa da ostane mista.
Jebiga, jučer kad si iša ronit draga je izrazila želju za hobotnicom jer već danima samo vadiš "neke velike ribe" iz mora pa se malo zaželila promjene i ti izvučeš tri komada od kojih je jedna išla na salatu jer je bidna još bila u pubertetu kad si je natezačom od metra skuca u glavu.
Ove druge dvi taman odrasle za ispod peke.
I ko to more platit,te gušte...

KO?

Ajde molim vas pokažite mi ga da...
Da mu se najebem mile majke stoki jednoj bogatoj.
Ko je to dobija dva soma u devedestoj,ko ima ženu kojoj svršavaš usta jeba mu pas mater sritnu?
Kažeš jedrilica....a ko će mi pod milim bogom dat jedrilicu i vez za istu,ko?
Dabogda dicu u ćevapima tražija jeba mu ja sestru...straga jer ima stvari!
Trajekt?
Iljadu i po jebenih kuna povratna za tebe i auto!
Nakon šta si jedva uspia ispeć tih jebenih deset starih srdela jer si ih peka na lakiranoj jelovini i izgubija dva kila puvajući,mahajući i znojeći se isprid kamina zamoliš svoju najdražu da ti donese jednu bevandu i ona ti kao "ajde zaslužija je" donese neku toplu vodu s aromom vina jer "puno piješ ovih dana".
Pa bi je najradije lopatom opizdija posrid čela ali u stvari kažeš "hvala ti ljubavi najdraža".
Srdele suve ko kolači u hrvatskoj,optimistično ih zalivaš ujem i čudiš se di to jebeno ulje ide ako ne ide u srdelu.
"Nemoj se večeras opit ka krava pa se lipo ujutro digni u 7 i ajde kupit pravu ribu" žena će razdragano.
"A moga si i hobotnicu koju nać" nadoda.Promisliš nabijen te na hobotnicu ženska glavo,jeben se cilu godinu da bi se sad ovih par jebeno oblačnih dana diza u 7 uri.
"Dobro ljubavi" dosljedno joj odgovorim i nabacim smiješak iza kojeg se krije radost večerašnjeg opijanja koje će sigurno nadmašit sve dane do tad.
Pada mrak,opra sam suđe jer nju bole leđa i manirom ruskog tajnog agenta idem spravit jedan bevandol i uočim dec brlje na dnu demejane!
DI JE VINOOOO??
Tijelo mi drhti,znoje mi se dlanovi i šta više gledam u taj dec on je sve manji.Nepoznata dijagnoza i stanje uma me letargično šalje u njene odaje s potpuno mirnim nastupom.
"Ljubavi jel znaš možda di je vino a nije tamo di bi tribalo bit?"
"Pa popija si ga sinoć sa Strafom i Mrlom,rekla sam ti da moraš ić danas po novo,a ti si ostavia dec za ujutro."
"Ma kad je to bilo,nemoj me jebat nisi mi to rekla..."
"Jesam,bilo je ponoć i dvaestsedam,točno znam jer sam tada pogledala na sat ."
Šta sad jebalo me sto crnaca..i mene i Strafu i Mrlu zajedno.
Pa šta nisam odma jutros prije mora zavirija u demejanu nego sam skupia onu litru biloga,stavija u oni kvazi-frižider i pobiga ispod bora čitat alan forda i pijuckat "škropec",kako bi rekli tamo di nema bora.
Iman još po ure da mi radi dućan pa makar 5-6 velikih pivkana,učinit će svoje.
Maznia sam i par rakijica kod rodjaka u kafiću kad sam se vraća iz dućana,popia 3 pive i onako priko oka snimia desetak preplanulih sisa te lagano s poludignutim kurcem se uputia najdražoj.
"Di si dosad govno jedno?" njenoj ljubavi nema kraja.
Pa popia sam jednu kod Žele,neš ti ionako si rekla da se tribaš malo odmorit.Naivno-namjerni optimizam.
"Jednu...pia si jednu pivu dvi ure i petnaest minuti?Sad se slobodno vrati kod Žele i šta se mene tiče ne moraš se ni vraćat."
Ma daaaaaaj ljubavi ulizujem se i puzim po krevetu do nje,mislia sam da spavaš pa nemoj se ljutit pa znaš da te ja najviše volm i tia sam da se odmoriš pa ti si meni sve pa....bi te u stvari sad tako izjeba da ti suze na oči krenu jeben ti isusa,budu i alaha zajedno kozo jedna prefrigana.
Protestno se okreće i krene čitat neku vrijednu literaturu koja pažljvo prati svaki odlazak u dućan naših selebritija.
Dižem se iz bračne postelje,popijen onaj prokleti dec brlje i odem ga u wc izdrkat ko nikad dosad.
I na jedrilicu,i na srdelu,i na trajekt i na more,i na svaku guzicu i sisu koju iman u memoriji,ma i na prokletu ružnu hobotnicu i na sve živo i neživo...
I na cili onaj jedan put šta sam joj svršija usta i na svaki onaj put šta ju je bolilo straga pa nebi,i na svaku facu šta je napravila kad joj ga zabijen..
Jebenti ti takav život koji ti stane u jedno drkanje proklet bia.
Kad su mi skoro žile popucale kako sam ispalia barem tri milijuna nesuđenih direktora,onda sam se posra i bacia ogromno govno i na Bajsa i naš turizam i rekordni srpanj.Jedite govna svi šta ga konzumirate i šta jebete usta a ne tamo di normalni oženjeni ljudi jebu.
U ruku.

Ko to more platit ljudi moji?
Nitko.

Rugati se bolesti je sigurno najlošija karma koju možemo proizvesti a da zapravo ništa ne poduzmemo.To je već nehumano grezo i svaki grezist će takvu grezost najgadnije osuditi i prijaviti centru Simon Wiesenthal.
U tome ćete se svi složiti,pa čak i Rojs.
A u kakvu karmu spada kad netko tu bolest koristi kao izgovor za svoje poroke?Kada njome opravdava drugu bolest,onu koju sam stvoriš?
Našlo bi se primjera,od droga do alkohola pa čak i rada ili sexa,ali meni su od svih...

* * *

Žena me savršeno probudila.
Otvaranje škuri,svježi sok od naranče pun leda i čujen iz kužine "Probudi me jutrom" od klape Kumpanji.
Diga se lipo s osmjehom i ono, pravom životnom srićom se počea vuć do wc-a.
Malo me omelo šta se nisam moga popišat bez da sidnem jer mi se nikako nije tia spustit pa bi zapiša i sebe i cili wc samo nebi školjku pogodija.
Lipo smo izili po sendvič pun domaćih poma,paprika i salate i krenuli učinit đir po gradu,malo se skuvat pa na more.
Jer lito je stvarno zakon.
Šetamo mi,mali viče, urla, sritan lupa nogama po kolicima,ma car.Žena nakon dvi ulice neočekivano predloži da bi mogli udrit po sladoledu.Ruku na srce,nije mi to neki predložak za pivu al ću opalit jednu picetu posli sladoleda i voila!
Dovučemo se mi do tih,ali jeba me pas,stvarno velikih frižidera.Pa u svakom su po 20 onih velikih ladica punih sladoleda.Od straćatele,nutele,marelice,plavog neba,sarme,bigmaca do....do..do tako jebeno debele, pardon ,pretile žene,toliko velika da s boka onako kad sam gleda šta ću uzet,nisam vidia cili jedan frižider do.
Onako sagnut gledan sve te boje da bi najradije glavom se zabija u onu kantu jogurtšumskovoće kad ono mi neka scena iz Ljudi u crnom prekine maštu,jel se te kvrge miču jebote,oće neka malena glavica izvirit s natpisom SOS,jel to pedala od bicikle koju nosi popravit,sigurno sam vidia konture felge mora bit da je i pedala unutra.
Ali to je,kad sam se uspravio,to je samo desna noga tj. but od desne noge na koju se gavrilovićevski spaja stopalo.
Da sam imao 1000 megapixela kameru,aparat bi se sigurno raspa od težine slike.
Vjerujte mi,studenti kineziologije i anatomije bi se lipo poigrali da joj nađu kukove,rebra ili koljena,a sex...majko jedina,valjda stalno prdi da se ovaj ili ova može orjentirat.
Svi ti gradivni elementi su tako fino ocrtani jer navedena preferira usku odjeću.Da,ona preferira usku odjeću.
Da,ona je modno osvještena i ima Luji Viton torbetinu u kojoj moš švercat odrasle šar-planince,ona ima Cartier sat od dvi tone i osamstopedeset kila bilog zlata plus šestoosamdeset kila bilog zlata nakita samo na jednoj ruci.
Ona ima jeans minicu.Izradili su ih splitski i trogirski škver zajedno jer nisu imali dovoljno mista za materijal.
Pored zavidne kombinacije ona jede ni više ni manje nego 4 kugle sladoleda i uzdiše ka mops dok plaća račun.
Taj račun,koji je uključivao i sladoled za potomke (o njima na internetu 3.0),bi sigurno platio moje mjesečne režije plus gorivo za auto.
Otišla je,tj. krenula je otići,odlazila je dugo vremena jer je pauzirala svakih metar do dva da poliže malo sladoleda,pa bi se naslonila na zid,izvadila jedro i obrisala znoj s evoluiranog čela.
Kad je doplovila do kraja ulice na trenutak je nestalo sunca,jer kad je ona izašla iz hlada, sunčeve zrake su se od nje toliko jako odbile da je i sunce moralo izvadit sunčane naočale.Neki neupućenici su odmah zlobno prizvali Maye,Ince i Nostradamuse i štalijaznam.

* * *

Šta bi ja sad triba virovat da su joj geni krivi?Da joj je prababa radila preljuti ajvar i jebga?Da joj je šukundida dobija elefantozu u američkom građanskom ratu?Da je bush stariji posjetia njenu mater i da joj od tad do svoje smrti mater nije prestala jest?Da joj je didi jedne godine svaka krava otelila 25 komada pa neće valjda bacit?
To je gore od domoljubnog smanjenja plaće, to je gore od dinama,to je gore od tople pive čoviče!
Drogaši i alkoholičari još kolko-tolko izbjegavaju javnost,a pretili još traže svoja prava!
Al ozbiljno,di drugdi nego in america yes they can,postoji i to mnogobrojno udruženje pretilih koje recimo želi da pretili plaćaju jednu kartu u avionu unatoč tome šta sidnu na dva mista i ostale nepravde tima slične...

Ponovit ću,postoji sigurno bolesnih,ali bolesnik je svjestan svoje bolesti i pokušava je liječiti dok je ovo ma ne za prekršajnu,nego za kaznenu prijavu.I to sudu za ljudska prava u najpravnijo-pravnoj europskoj uniji pravde.
Prestanite žderat karakterni osakaćenici i umisto kole pijte vino a umisto pjeskavice ribu...i prodajte jebeni segway!

Onda smo išli na more i bilo je ludilo!

Kako nas je Svemogući zajeba,baš nam mora bit u kodu zapisano da uvik moramo pronać razlog za žuganje, za nadrkavanje, za lošu percepciju.Ka da bi nam toga falilo pored naših lipih žena,nego eto jebite se malo i vi.
Cilu zimu sam kenja po buri,kiši i neveri,pa zašto pa kako pa mokar pa mogu pa ne mogu.
Pa kad će to lito da hodam bos i u kupaćima tri miseca...da me boli za sve.
Pa sam se malo prilia i negdi ugazija na minu i sad iman rupu u peti i bacam na dr.housea.
Pa sam doša na plažu,koja je uvik slovila i slovi ka najčišća u gradskoj okolici,pa sam uočia jednu poveću mrlju koja pliva delfin uzduž i poprijeko.
Pa prođu rođo,brajo i prika u gliseru na deset metara od obale i valovi mi dostave polovnu Gorenje mašinu za suđe čipo isprid face.
Pa jebemu mater jel smo stvarno uspili zasrat "najčišće more na svitu"?
Pa neki mravi koji minjaju boje,pa komarci koji su toliki da ti jedan drži suncobran dok te drugi bode i to u 3 popodne.
Pa dođe topla piva s toplom paštetom....pa ti se toplo prisere.
Pa ti plivaj dvista metara za izbacit govno,pa ga bacaš i sve gledaš oće li te rođo,brajo ili prika skupit u tako delikatnom trenutku sa svojim vanbrodskim od 50 konja..
Pa ne ugasiš cigaru kako triba i nasloniš se laktom na nju...pa je ugasiš.
Pa odeš lipo doma...

Obožavam lito!!!

Zadnjih skoro godinu i po dana proveo sam u ratu.
Ratu za sveti svijet informacija i pornjave,za oltar najmasovnije religije u povijesti civilizacije.
U ratu za Internet.
Da dragi moji,dok ste vi lipo piskarali i ladili jaja čitajući bilo je nekih koji su vodili rat za vašu vjeru,domovinu,boga i vjeru!!
Podstanarstvo je kubura naspram hrvatskog samokresa,pogotovo kad su podstanari prije vas promijenili operatera zbog jeftinijih fixnih poziva, a internet(sila nečista) im nije trebao.Pa su potpisali ugovor od 872 mjeseca.
Nakon šta me taj mili operater mentalno silova dva miseca,slažeći mi ponudu,minjajući tarife,konzultirajući se sa svojim kurcem ja jednog dana nazovem u nadi,u vječnoj nadi,svog dragog operatera koji se recimo zvao Jozo,kad s druge strane ushićeni ženski glas.

-Dobar dan dobili ste Kita Telekom,Jelena pri telefonu kako vam mogu pomoći!

-Dobar i tebi dan Jelena,ja sam vaš klijent Homer i biste li bili tako ljubazni pa me spojili s kolegom Jozom? -kažem ja još ljubaznije,tako da bi bilo tko osim Jelene mislio da ga podjebavam.

-Ah,ispričavam se ali Jozo ne radi više za Kita Telekom i ja trenutno vršim njegove dužnosti. -ponosno će Jelena.

Zatvorio sam oči na trenutak,stisnuo zube i slušalicu.Bio sam ranjen,pogođen od strane nemilosrdnog agresora,ali srce je govorilo što te ne ubije,ojača te i potrčao sam ravno u neprijatelja.

-Jelena,tebi moje ime naravno ne znači ništa,nigdje ti ne piše na nekakvoj fascikli po stolu ili možda pobogu,postoji folder s mojim imenom u folderu Kupci?Da ponovim,moje ime je Homer Simpson i s Jozom sam brižno gradio odnos ova dva mjeseca,zar je otišao tako hladno,bez ikakve poruke? -kažem ko da me dira šta jel.

-Nažalost gospodine Simpson,vaše ime se nigdje ne spominje u dokumentima koji su mi predani od bivšeg kolege...
-Joze...-prekinem je.
-Da,Joze... - empatično potvrdi.

Imao sam taman toliko snage da se negdje sakrijem u planini i dobro zaliječim rane,nisam mogao ni metka više ispaliti.

-Doći ću za dva-tri dana kod vas po raskid ugovora i pripadajuću uplatnicu,Jelena čestitam na novom poslu,ćao.-u jednom dahu i mahu joj kažem i vratim pušku na leđa.

Kad se učinilo da se nazire kraj strahotama uslijedio je poziv novog operatera iz novog telekoma u koji se želim infiltrirat.

-Dobar dan gospodine Simpson,ovdje Ivo iz Anus Telekoma,nažalost vas moram obavijestiti da vam ipak nismo uspjeli ubrzati prebacivanje broja,ali i idućem krugu ste medju prvima! -kaže mi Ivo ka da sam upravo dobia krstarenje od 160 dana.

-Kad je idući krug,khm,khm? -kašljem od straha.
-Evo sad ću vam reći samo da pogleeeedammmm,da,da,17.5 kreće,znači par dana poslije smo kod vas,instaliramo modem.-Ivo će s jednakim entuzijazmom.

Ožujak,rani ožujak je bilo vrijeme kad se dogodio ovaj strašni zločin.Neprijatelj je toliko moćan da više ni ne primjećuje fatalne posljedice koje stvara,on ne trepne i spali celo selo jebote.
Osjećaj nemoći potpuno prevlada što je prirodna i ljudska pojava.Usrana bila.

-Dobro Ivo ajde bok. -prozborim poptuno letargično.


Daljnji razvoj događaja ću prepričati konciznije jer ovo rekonstruiranje me još uvijek teško pogađa i trebat će vremena da rane potpuno zacijele.
Na kraju svibnja me onako baš doslovno sabotirao moj stari Kita Telekom jer nije na vrijeme dostavio Zahtjev za prebacivanje broja Anus Telekomu zbog čega smo ja i Ivo vodili skoro identičan razgovor kao ovaj iz ožujka.
Jedina razlika između ta dva razgovora je u tome što je sad u pitanju 17.7 a ne 5..
I onda ka u najluđem filmu meni sedamnaestog ujutro zazvoni mobitel i tamo muški glas koji me obavijesti da mi je za 10 minuta isprid vrata s modemom.
Nisam znao šta bi,tek sam tada razumio što je pozitivni šok,dobiješ na lotu i zbunjeno buljiš,ponudi ti kajmak u čevapari i zbunjeno buljiš,dobiješ hladni Pipi u Zagrebu i dalje zbunjeno buljiš....i tek onda shvatiš i počmeš se ponašati ka malo dite i velika žena.
Diga sam se i počea sređivat po kući,opra dvi čaše u sudoperu,skupija igračke od maloga da čovik ne padne i ne razbije modem,pripremia ladnu cedevitu...i onda je došao On,Sveti Andrija Instalaterski.
Glavom i bradom.
Oko njega se na čas stvorila i odmah nestala svjetlucava maglica.Znao sam,to je to.
I to je stvarno bilo to,nikakav zalutali metak me nije spičia,modem je radia iz prve,"oni" u Zagrebu su otvorili portove i moje višemjesečno trčkaranje sa stikovima,zaboravljanje istih,gubljenje navedenih je napokon gotovo.
Sada ću puno konstruktivnije gubit vrime,iskreno igranje civilizacije mi je opet dopizdilo a izlazi brzo nova pa mi triba svježe krvi.

A riječ "Grezost" potječe iz Dalmacije i tamo obitava dan danas.